AnimaList br. 2

Na početku drugog broja ispričat ćemo vam priču o starom mudracu iz jednog drevnog grada na dalekom Istoku. Nakon niza desetljeća učenja drevnih mudrosti, starac se odlučio prenijeti svoje znanje puku svojeg grada. I zaključi kako bi najbolje bilo sjesti na ulicu i odgovoriti svakome na ono što ga bude zanimalo. Ljudi su dolazili i odlazili, neki se čudili, neki slušali, a mudrac je svima odgovarao o onome što ih je zanimalo. I tako naiđe neki neotesani čovjek koji u prolazu poče vikati na mudroga starca da što će njemu jedan starac govoriti o mudrosti. Starac ga pogleda i vikne: “Pazi kuća!”. Čovjek se naglo zaustavi i oprezno pogleda oko sebe. Vidjevši da na putu nema nikakve kuće, upita mudraca zašto ga je prevario. A mudrac odgovori: “Svakog dana cijeli svoj život hodaš ovim ulicama i još uvijek ne znaš prema čemu ideš. Zašto onda misliš da znaš sve o onome što tek sada prvi put vidiš?”

Moramo biti iskreni i priznati da je ova priča izmišljena samo za ovaj newsletter zato jer sjajno odražava stanje u našem društvu danas. Gomile ljudi pojma nemaju o sebi najbližim ljudima i stvarima, ali uvijek sve znaju o onome što prvi put vide. Tako nas često dolaze kritizirati oni koji dvije minute svoga života nisu proveli istražujući i ispitujući ono čime se mi bavimo. I svejedno imaju smjelosti inzistirati na svome (ne)znanju i dovoditi u pitanje naše. No, stvarno je žalosno kada to rade novinari, koji ipak imaju neku odgovornost prema javnosti informacijama koje iznose.

Nadamo se da će vam se novi broj našeg elektronskog glasnika dopasti, a pripremili smo niz zanimljivih tema. Ispričavamo se svima zbog veličine ovog njuzića, ali bilo je previše zanimljivosti da bismo još više skratili.


Cirkus da, životinjske točke ne!

U zadnjem broju AnimaLista pisali smo o turneji cirkusa Embell Riva po Dalmaciji. Nakon Splita i Zadra, gdje su naše podružnice prosvjedovale ispred cirkusa, cirkus je otišao na kontinentalni dio gdje ih je kao uvertira za Zagreb dočekala podružnica u Sisku organizirajući prosvjede u Fulinoj grabi u kojoj su boravili nekoliko dana.

Prije samog dolaska u Zagreb, Prijatelji životinja organizirali su video projekciju filma “Najužasnija predstava na svijetu” koji prikazuje monstruozna mučenja životinja u cirkusu. Mediji su fenomenalno pokrili cijelu priču i u Zagrebu se stvorilo anti-cirkusko raspoloženje. Kada su konačno stigli u Zagreb, dočekala ih je skupina od tridesetak aktivista, prosvjedujući ispred ulaza u cirkus i odvraćajući ljude od kupovanja ulaznice. Ponovno smo dobili sjajnu podršku velikog dijela javnosti i medija, a konačno se pokazalo i kako u velikim dnevnim listovima postoje novinari koji članke mogu napisati prema narudžbi za koju je ponekad dovoljno platiti s dvije-tri ulaznice u cirkus. Sramota za novinarstvo i sramota za Jutarnji list!

U isto vrijeme kada su počeli prosvjedi, počelo se i s potpisivanjem peticije za zabranu nastupa cirkusima sa životinjama u Zagrebu. Prikupljene su tisuće potpisa što dovoljno govori o raspoloženju zagrebačke i hrvatske javnosti. Posjetitelja cirkusa bilo je prilično malo, zbog čega je Embell Riva vjerojatno prekinuo hrvatsku turneju i krenuo put Bosne i Srbije, iako je planirao ostati u Hrvatskoj još dulje vrijeme. No, žalosna je činjenica da je posjetitelja uopće bilo. Uz takvu sjajnu podršku velikog dijela javnosti koju smo primili, neki ljudi još uvijek ne razumiju da patnja životinja nije zabavna. Među njima je i ministar Pančić koji svoje glasove kupuje vođenjem djece koja su ostala bez roditelja u cirkus. Iako misleći dobro, mogao je toj djeci pružiti zabavu na drugi način, a ne gledanjem životinjske bijede. Od ministarstva još nismo dobili odgovor na naš zahtjev za objašnjenje zašto ministar Pančić podupire nasilje nad životinjama.


Velika podrška javnosti

Nevjerojatna je podrška koju smo primili od velikog dijela naše javnosti. Od toga da su nas ljudi zaustavljali po ulici i prepričavali scene mučenja životinja emitirane na televiziji i opisivane po novinama, do toga da su nam se pridruživali na prosvjedima, trubili u prolazu pored cirkusa, a posebno bismo zahvalili gospođi i gospodinu koji su donijeli veganske sladolede za sve aktiviste koji su prosvjedovali ispred parkirališta na Velesajmu. Doista dirljiva gesta; stoga nije ni čudo da je Domagoj kojem su uručeni sladoledi ostao malo zapanjen pa se ni nije stigao pošteno zahvaliti.


Gradonačelnici uručen zahtjev za zabranom cirkusa

Budući imamo značajnu podršku javnosti, odlučili smo obavijesti gradske vlasti da bi se Zagreb trebao pridružiti onim gradovima koji su već odavno zabranili nastupe cirkusima sa životinjskim točkama. Neki od tih gradova su Venecija i Beč, a od zemalja koje ne dozvoljavaju nastupe cirkusima izdvajamo Dansku, Finsku, Švedsku, Izrael, velik dio Grčke i preko pola gradskih vijeća Velike Britanije u Europi, dok i u ostatku svijeta ima sve više gradova gdje cirkusi sa životinjama nemaju pravo nastupati.

Kako bi se naš glas “bolje” čuo, organizirali smo mirno okupljanje ispred zgrade Gradskog poglavarstva Grada Zagreba gdje smo tražili primanje u ured Gradonačelnice. U ime gospođe Pavić primio nas je načelnik ureda za poljoprivredu i šumarstvo kome smo predali do tada prikupljene potpise peticije za zabranu cirkusa, snimke mučenja životinja u cirkusu i brojne svjetske primjere na koje se pozivamo. Sve u svemu, odgovor, odnosno odluku još čekamo, ali smo u svakom slučaju pozitivno “nabrijani”.

Nakon nekoliko naših prosvjeda i katastrofalne posjete, cirkus je otišao iz Zagreba. Iako smo već pripremili prosvjede po drugim gradovima u kojim su trebali nastupati, cirkusanti su odlučili otići iz naše zemlje. Prilično smo iznenađeni ovom odlukom, ali ne krijemo radost, jer to znači da nisu imali posjete koje bi im bile dovoljan razlog da ostanu. Kolegama u Srbiji je poslana obavijest o njihovom dolasku tako da im se i tamo spremaju prosvjedi, peticije i zahtjevi za zabranom nastupa. Nadamo se da je to bilo “zbogom” i da će ubuduće njihov nastup ovdje biti zabranjen.


Svako jutro jedno jaje, kokošima patnju daje!

Kako skrenuti pažnju javnosti na nehuman odnos nad kokošima u industriji jaja? Jednostavno – zatvorite se na jedan dan u kavez! U kavez veličine metar puta metar, da stvar bude gora. No, troje naših hrabrih aktivista zatvorilo se na jedan dan u žičani kavez na Starčevićevom trgu usred Zagreba. “Bilo je grdo, žica nam se utisnula u svaki centimetar kože. Nakon pola sata provedenih u kavezu utrnuli su nam svi udovi, a nakon dva sata htjeli smo se početi ‘kljucati’ od muke,” iskreni su bili aktivisti. Reakcije javnosti su bile očekivane, od priglupog smijuljenja prolaznika koji nisu sposobni razumjeti što smo željeli postići, preko iznimno neduhovitog dobacivanja raznih ‘šaljivđija’ pa do iskrene podrške i oduševljenja. U svakom slučaju cilj je postignut, javnost je saznala istinu. Nema više idiličnih seoskih imanja na kojima kokice kljucaju travicu i cijele dane šeću. Milijuni jaja na našem tržištu dolaze s takvih farmi na kojima se kokoši trpaju u male žičane kaveze, gdje im se režu kljunovi, manipulira svjetlom i život pretvara u bol.

Tjednima nakon ove akcije pričalo se o “onima u kavezu zbog uzgajanja kokoši”. Priloge su radile gotovo sve informativne emisije svih televizija i novinskih kuća što dovoljno govori o proširenosti teme. Iako se prema dobivenim podacima o količini pojedenih jaja i kokoši može zaključiti da akcija nije imala nikakvog utjecaja, vjerujemo da nije tako. Informaciju smo poslali i, baš kao u priči s početka newslettera, očekujemo da ima onih koji će to razumjeti tek nakon što sami o tome malo razmisle. Možda će im trebati godina dana, možda manje, ali neminovna je činjenica da ljudi o tome razmišljaju više nego 12.4. odnosno prije dana kada smo se zatvorili u kavez.


Od zamorca do kompjuterskog miša

23.04.2003., uoči Međunarodnog dana zaštite laboratorijskih životinja, u net culture clubu Mama, održala se promocija drugog izdanja knjige Nicka Jukesa i Minhea Chiua “From Guinea Pig to ComputerMmouse” (u prijevodu: “Od zamorca do kompjuterskog miša”). Knjigu je izdala međunarodna organizacija InterNICHE koja promiče humano obrazovanje – koncept podučavanja i učenja koji izbjegava ubijanje i nanošenje boli životinjama i potiče kritično razmišljanje. U zamjenu za vježbe koje se izvode na životinjama, InterNICHE nudi čitav niz zamjenskih metoda – humanih pomagala i humanih pristupa. Pomagala su video zapisi, modeli i simulatori, multimedijalne kompjutorske simulacije i drugo. Pristupi pak, označavaju savladavanje gradiva na pravim životinjama, bilo upotrebom etički-pribavljenih lešina (životinje koje su umrle prirodnom smrću, npr. nečiji kućni ljubimac) ili klinički rad sa životinjskim pacijentima.

Knjiga je korisna i iznimno vrijedna jer na jednome mjestu donosi sve što je potrebno da bi se odlučilo, a zatim i konkretno krenulo, u uvođenje zamjenskih metoda. Osim teoretskih tekstova na koje nailazimo i u svoj drugoj literaturi koja se bavi pitanjem humanog obrazovanja, ova knjiga donosi i originalne tekstove sveučilišnih profesora koji su među prvima uveli zamjenske metode na svoje odjele (u kojima opisuju vlastita iskustva), katalog s više od 500 zamjenskih proizvoda (s detaljnim opisom, primjenom, nazivom proizvođača i cijenom), te opširan popis Internet stranica, organizacija, objavljene literature i drugih izvora gdje se mogu dobiti daljnje informacije o humanom obrazovanju i alternativnim metodama.

Svi koji su zainteresirani za knjigu ili žele dobiti više informacija o humanom obrazovanju i djelovanju InterNICHE-a neka se jave Sonji na e-mail adresu sonja.desnica@inet.hr ili na mobitel 098 582 545.


MI razumijemo prirodu! Krave nisu strojevi za mlijeko!

Vjerojatno ste svi imali priliku vidjeti kraljicu bedastih kampanji – Lurinu kampanju u kojoj tvrde da oni razumiju prirodu. Ljudi koji krave zatvaraju u tvornice, pretvaraju ih u biološke strojeve, umjetno ih oplođuju, ubijaju im telad i prisiljavaju ih da daju deset puta više mlijeka nego prirodno, pokušali su nas uvjeriti da ONI razumiju prirodu. To ne samo da je bedasta, nego i uvredljiva izjava. Te krave pate više nego što je moguće shvatiti, njihovu djecu koju bi trebale hraniti mlijekom im oduzimaju tek nekoliko dana nakon rođenja da bi ih pretvorili u teletinu, a njima kradu to mlijeko i hrane odrasle ljude i ljudsku djecu. Da, doista je to prirodno.

“Prirodno” je to što je čovjek jedini sisavac koji pije mlijeko druge vrste, koji pije mlijeko kao odrastao i to ne svoje nego ga krade teletu. Kravlje mlijeko je hrana za tele, kao što je žensko mlijeko hrana za bebe. Tele ima drugačiju strukturu kostiju i mlijeko koje dobiva od svoje majke ne odgovara ljudima. I zar je to tako teško shvatiti?! Zar je to toliko neprihvatljivo da postoje cijele kampanje o “razumijevanju prirode” kako bi ljudi pili ono što im nije namijenjeno?

No, najviše od svega u tim reklamama razljutilo nas je što prikazuju lažne scene krava na velikim prostranim livadama ili u osunčanim simpatičnim štalama, kada znamo da su uvjeti u mliječnoj industriji stravični. Krave su natrpane jedna do druge, vimena su im priključena na željezne pipce kojima im crpe mlijeko i nikada ne vide svoju telad, osim možda u trgovini kada se govedina nađe pored teletine.

Uvjeti u kojima se drže krave su užasni i jasno je zašto ih mliječna industrija ne prikazuje, ali zašto prikazuju laži? Pa vjerojatno zato jer da ljudi znaju istinu, ostali bi bez posla. Više saznajte na našim www.prijatelji-zivotinja.hr u kampanji MI razumijemo prirodu.


Tribina na Filozofskom faksu

Klub studenata filozofije organizirao je tribinu o pravima životinja te u goste pozvao i našeg predstavnika. Odličan odaziv od gotovo 50 ljudi i živa rasprava pokazuju velik interes za životinjska prava na ovome fakultetu. Na žalost, teško je bilo pobjeći od uobičajenih argumenata da su “i biljke žive” i da “lavovi (pa i kokoši) jedu ljude” pa je nivo rasprave povremeno bio primjereniji dječjem igralištu nego fakultetu, ali sve u svemu bilo je to jedno zanimljivo iskustvo. Nadamo se tribinama i na drugim fakultetima te zahvaljujemo ekipi s filozofije na pozivu i organiziranju tribine na ovu temu.


Grad Zagreb ugodno iznenadio odlukom o sterilizaciji golubova

Šokantno zvuči činjenica da svaki stanovnik Zagreba ima svog goluba, odnosno da golubova ima osam stotina tisuća – koliko ima i stanovnika Zagreba. Problematično je to što je polovina od tog broja zaražena bolestima prenosivim i na ljude. Upravo zato poglavarstvo grada donijelo je odluku da se brojka mora smanjiti, odnosno da se počne s kemijskom sterilizacijom golubova. Na taj način ne bi ubijali golubove, već bi zaustavili daljnju reprodukciju i povećanje populacije. Budući je četiri stotine tisuća zaraženih golubova zaista previše, logično je da je poglavarstvo moralo donijeti određene odluke, a pohvalno je to što nisu donijeli odluku o lovu i ubijanju golubova. Kako su nas svi mediji odmah tražili za mišljenje, moramo još jednom naglasiti da smo protiv svih nasilnih poteza prema životinjama, ali u ovom slučaju podržavamo odluku grada te se nadamo da će ovaj svijetli primjer Zagreba poručiti nešto i drugim gradovima koji svoje životinje brutalno istrjebljuju.


Prijatelji životinja ‘rasturili’ lovca

U posljednje vrijeme PŽ je dosta medijski eksponirana udruga pa tako dolazimo u razne emisije. Jedna od njih je i Show Marije Štrajh, gdje nas je ‘čekao’ sukob s pripadnikom Lovačkog saveza. Kako su nas organizatori zamolili da popunimo publiku ispalo je da je omjer snaga bio voditeljica i svi u studiju protiv jednog jedinog lovca. Još k tome lovca koji ima probleme s komunikacijom pa se cijelo vrijeme vrpoljio, muvao, izbjegavao pitanja, napadao i slično. Nakon niza gluposti koje je izrekao počeli smo mu postavljati sve više pitanja i odjednom je atmosfera postala prilično ‘žestoka’. Umjesto da prizna greške, on je nastavio izvaljivati gluposti i provocirati sve u studiju zbog čega su, djelomično zahvaljujući i kasnijoj montaži, neke naše mlade nade ispale mrvicu agresivne. A kako drukčije reagirati na to da ‘odstrjel’ NIJE ubijanje i da bi ljudi izumrli da postanu vegetarijanci, a i da je ‘techno party’ veće nasilje nad životinjama od pucanja iz pušaka. No, svejedno, to ostaje potpuni argumentirani poraz bahatog lovca i veselimo se sljedećoj prilici kada ćemo se susresti s nekim iz krvoločnog lobija. Izgleda da nisu baš tako sposobni ‘pobijediti’ kada nisu u zasjedi i nemaju puške. A što se tiče same emisije, mogla je proći i bez pitanja o seksualnom iskorištavanju životinja i performansa u kojem ‘zaštitar životinja’ guzi kravu, ali smo zaista oduševljeni prilogom i brojnim detaljima koje je ekipa napravila. Jedno veliko hvala svima u ekipi i prilici da promoviramo životinjska prava.


Promocija vegetarijanstva u Rijeci

Da su i naše podružnice aktivne dokazuju ekipe iz nekoliko gradova. Ovaj put riječ je o promociji vegetarijanstva u Rijeci, gdje su bile održane projekcije filmova, dijeljenje materijala i degustacije vegetarijanske hrane na ulici i u klubu Spirit. Tom prilikom Riječani su se imali priliku uvjeriti ispravnost vegetarijanskog načina života, a ukusni recepti pokazali su da nije riječ o žrtvovanju već o istraživanju potpuno novih dimenzija kuhanja i jedenja.


Akcije i štandovi diljem Hrvatske

Rijeka nije jedina koja radi. Svakog dana radi se od Dubrovnika do Pule na moru i od Osijeka do Varaždina na sjeveru. Pridružite se radu Udruge bez obzira gdje se nalazite. Pomozite životinjama svojim doprinosom. Došlo je ljepše vrijeme pa su češći i ulični štandovi, kao i akcije. Pomozite inicijativama vaših podružnica i uključite se u njihov rad. Zapamtite – životinje se ne mogu izboriti same za sebe, ali vi možete biti njihov glas.

Pomoći možete na razne načine. Od dolaska na akcije gdje ćete osobno prosvjedovati ili organizirati akciju, od stajanja na uličnim štandovima gdje ćete nadzirati potpisivanje peticija ili davati informacije ljudima te dijeliti letke, do onih organizacijskih stvari, od kontakta s medijima do pisanja tekstova i dopisa. Znate što vam već leži i gdje možete pomoći. Netko je sposoban tražiti donacije, a netko ima dar za komunikaciju s ljudima. A životinjama trebamo SVI!

Javite se, dođite do nas, nazovite nas na telefone, pišite nam na e-mail, posjetite nas na štandovima. A ako nemate vremena, volje ni želje raditi, a želite nas podržati, možete to učiniti učlanjenjem u Udrugu jer je i to velika podrška našem radu i pomoć. Svi koji već jeste članovi možete pomoći donacijama. I vjerujte nam – i 10 kuna je puno. Ali nije uvijek potreban samo novac, potrebna nam je razna oprema: kartoni, boje, sprejevi, platna, znanje, sposobnosti i sve što postoji.


Ured, web i ostalo

Znajte da ni nama nije jako zanimljivo uvijek ponavljati da se sve informacije mogu naći na našim Internet stranicama, kao i da imamo govorni automat na broju 060 131 131, ali svejedno to radimo. Na Internet stranicama je u tijeku nova nagradna igra Martimexa koji velikodušno dijeli tri nagrade. Prošle tri su dodijeljene sretnicama iz tri grada, a jedna od nove tri može biti i vaša ako se uključite do kraja ovog mjeseca.

Pripremili smo i neke zanimljivosti, nove sadržaje i štošta drugoga. Broj posjeta od početka rada stranica prije godinu dana prešao je 100.000 čime se prilično ponosimo, a samo prošli mjesec bilo je 15.000 posjeta na našoj adresi. Upravo te velike posjete su razlog zašto se stranice neprestano obnavljaju. Uvedene su i vijesti na engleskom jeziku što će malo aktivirati englesku verziju naših stranica. Uglavnom, da ne duljimo previše, imate pristup Internetu pa provjerite o čemu pišemo.


Svakom udomitelju psa – paket hrane Vegetarian Mix

Na našim Internet stranicama u tijeku je i akcija nagrađivanja svih udomitelja pasa s našeg oglasnika. Svima koji udome psa za kojeg je objavljen oglas pripremili smo paket vegetarijanske hrane za pse. Sponzor i donator hrane je uvoznik Vegetarian Mix-a gospođa Ruža Kresoja kojoj ovim putem zahvaljujemo na velikom srcu i pomoći udomljavanju napuštenih pasa. Vegetarian Mix možete pronaći u trgovinama s opremom i hranom za kućne životinje, a preporučamo trgovinu Ljubimac u Ilici 37.


Kliknite na link – pomozite životinjama !

The Animal Rescue Site ima problema sa brojem dnevnih klikova koji su im potrebni kako bi ispunili dnevnu kvotu da bi svakoga dana dobili donaciju besplatne hrane za zlostavljane i napuštene životinje. Manje od minute je potrebno kako biste otišli na njihovu stranicu i kliknuli na “feed an animal in need”. To vas uistinu ništa ne košta, a tvrtke koje ih sponzoriraju koriste broj dnevnih klikova kako bi donirali hranu u zamjenu za reklamu. Molimo vas da posjetite stranicu i proslijedite je vašim poznanicima: www.theanimalrescuesite.com, a ako pak želite hraniti primate, posjetite slijedeću stranicu: primates.care2.com/welcome?w=994262401.


Evo i vica:

Kaže muha muhi: “Gle kak’ su ovi ljudi glupi, grade kuće sa zidovima i stropovima, a onda hodaju samo po podu.”

Pošaljite nam svoje viceve ili ih pišite po našem forumu, a provjerite i najveću hrvatsku bazu viceva sa životinjama na www.prijatelji-zivotinja.hr u rubrici zanimljivosti.


Odjava…

To bi u ovom broju bilo sve. Nadamo se da nije jako dosadno i da smo vas bar malo uspjeli potaknuti na razmišljanje i aktivizam. Svatko od nas može biti aktivist, ovisi samo o tome koliko je spreman vremena i truda uložiti, ali i najmanji trud može puno pomoći životinjama. Mi smo ovdje da vam pomognemo, da vas uputimo kako postati aktivan/aktivna i kako pomoći životinjama. Sljedeći korak je na vama!

Eto, dođosmo do samog kraja drugog broja AnimaLista. Zahvaljujemo svim suradnicima i medijima koji objavljuju AnimaList u cijelosti ili u dijelovima. @nimalistički pozdravi!